Svijet se zadnjih nekoliko desetljeća uvelike globalizira, a se tako globalizira i poslovanje što podrazumijeva povećanje udjela međunarodnog poslovanja tvrtki. Razvojem komunikacijskih kanala, transporta, kao i samo povećanje poslova koji su vezani uz digitalno doba, stavlja pred sve tvrtke, pa tako i hrvatske, potrebu da se prilagode višem stupnju poslovanja sa stranim tvrtkama. Međutim, u svakom poslovanju, a posebno u poslovanju s poslovnim subjektima iz trećih zemalja treba biti oprezan.

Provjera tvrtki iz zemalja zapada u pravilu nije problem, jer u tim zemljama postoje javni registri u kojima je lako provjeriti osnovne informacije o tvrtki. Problem nastaje kada je potrebno provjeriti poslovnu ponudu iz trećih zemalja.

Hrvatske tvrtke često dobivaju različite ponude iz inozemstva te se provjera vjerodostojnosti ponude odnosno strane tvrtke nameće kao nužan uvjet za započinjanje poslovnog odnosa. Uobičajeno, hrvatske tvrtke naprave prvo same preliminarnu provjeru putem pretraživanja interneta i stranica koje nude različite provjere web stranica i e-mail adresa. Iako se takvom pretragom ne mogu dobiti u potpunosti zadovoljavajući odgovori, takva pretraga može poprilično sigurno ukazati radi li se o prevari. Podatci o starosti web stranice, kontakt telefonu, aktivnost na društvenim mrežama i jeziku na kojem su napisane slažu jedan mozaik cjelokupnog odgovora.   

Hrvatskoj gospodarskoj komori na tjednoj bazi se javljaju tvrtke sa upitima da se provjere relevantnost strane tvrtke. U pravilu pokušaji prevare dolaze iz zemalja trećeg svijeta s kojima ne postoje odgovarajuće komunikacijski kanali niti te zemlje posjeduju relevantne baze podataka o trgovačkim društvima. Čest je slučaj da se ne može niti službeno provjeriti je li ta tvrtka uopće registrirana, a dobiti neku potvrdu da je tvrtka sigurna za poslovanje je tek nemoguće. HGK putem dostupnih kanala koje ima po pojedinim zemljama provjerava relevantnost tvrtke. Putem predstavništava HGK u svijetu, partnerskih komora i drugih sličnih institucija, u suradnji sa stranim veleposlanstvima i hrvatskim veleposlanstvima u svijetu, kao i određenim privatnim izvorima iz poslovnog miljea, HGK najčešće dolazi do više informacija o tvrtki koja nudi poslovnu suradnju.

Prvi signal za uzbunu kada hrvatsku tvrtku kontaktiraju poslovni partneri iz inozemstva je logika „previše dobra ponuda (too good to be true)“, a definitivni razlog za sumnju je ako se ispostavi da hrvatska tvrtka prvo mora nešto platiti (ili isporučiti) u svrhu pokretanja posla.

Najčešće se hrvatske tvrtke javljaju prilikom pokušaja prevara kod prodaje svojih roba. Iako se radi o prodaji roba, obrazac prevare opisan u nastavku primjenjiv je i kod sklapanja ugovora o prodaji usluga, ulaganja i drugih vrsta poslovne suradnje: hrvatskoj tvrtki obratio bi se "agent" zainteresiran za proizvode i usluge hrvatske tvrtke te nudi unosne poslove. Komunikacija s "agentima" može trajati i po nekoliko mjeseci, sve dok se ne stekne povjerenje u "agenta" koji nakon završenih pregovora, a netom prije realizacije poslovnog aranžmana (npr. uplate predujma) traži novac za neočekivane potrebe koje nisu definirane sklopljenim ugovorom, koje po prirodi stvari snosi hrvatska strana (određeni certifikati, otkup dokumentacije, registracija tvrtke, odvjetničke usluge i slični troškovi). U pravilu je riječ o iznosima od nekoliko tisuća američkih dolara koje s obzirom na vrijednost ukupnog posla hrvatskim tvrtkama nije problem podmiriti, ali nakon čijeg primitka "agenti" nestaju.  

Treba imati na umu da su različiti certifikati, otkup dokumentacije, registracija tvrtke, odvjetničke usluge i slični troškovi sastavni dio poslovanja te da nije svako takvo traženje prevara, ali da način na koji se usmjerava pribavljanje takvih dokumenata najčešće uz posredovanje „agenta“ snažno upućuje na pokušaj prevare.

Prilikom izlaska na strana tržišta najvažnije je pronaći pouzdanog partnera. U  tom smislu se preporuča da se kontakti potencijalnih partnera pokušaju pronaći putem relevantnih izvora kao što su različita poslovna udruženja i organizacije, komore, diplomatska predstavništva i privatne osobe od povjerenja. Izrada boniteta, provjere putem interneta, osobno upoznavanje, osobni posjet tvrtki partneru kao i ugovaranje avansnog plaćanja ili plaćanja putem akreditiva i sličnih financijskih instrumenta, uvelike otklanjaju mogućnost prevare.

Nažalost, zbog sve uvjerljivijih i domišljatijih načina s vremena na vrijeme smo svjedoci da se prevare događaju te je da je tad u pravilu kasno za ispravke. Ukoliko se dogodi prevara oštećeni bi trebali slučaj prijaviti policiji. Bitno je imati na umu da čak iako hrvatska tvrtka potpiše ugovor, zbog daljine trećih tržišta i drugačijih pravnih sustava teško može očekivati obeštećenje ukoliko se dogodi prevara.

Ovdje treba imati na umu da prevara nije isto što i nepoštena trgovačka praksa ili neizvršenje obaveza od strane poslovnog partnera, situacije koje se znaju događati kako u suradnji s domaćim, tako stranim poslovnim subjektima.

Prilikom početka suradnje sa stranim partnerima pozivamo hrvatske tvrtke da kontaktiraju Centar za internacionalizaciju poslovanja HGK (eoi@hgk.hr ) radi provjere i dobivanja dodatnih informacija.