Bespovratna ili nepovratna sredstva su ona sredstva koja imaju točno određenu namjenu i moraju se utrošiti i pravdati u točno određenom roku te se ne moraju vratiti ako su pravilno utrošena. Dakle to jest novac u nekom od svojih pojavnih oblika, međutim ima točno unaprijed određenu namjenu i ona se ne može mijenjati.

Dionica je vlasnički vrijednosni papir, tj. idealan udio u vlasništvu kompanije izdavatelja istog. Koliki udio predstavlja, ovisi o ukupnom broju izdanih dionica. Dvije su glavne vrste dionica – redovne i povlaštene. Razlikuju se prema pravima koja vlasnik stječe njihovom kupovinom, a prava su detaljno opisana u prospektu. Dionica je vrijednosni papir kojim uplatitelj dokazuje svoj ulog u temeljni kapital dioničkog društva. Ona je dokaz vlasništva nad dijelom trgovačkog društva koje je registrirano kao dioničko društvo. Ona daje prava, ali i određene obveze prema društvu. U pravilu je nasljedna, ali postoji i mogućnost da se u odnosu na nasljeđivanje i trgovanje u aktu o osnivanju predvide i određena ograničenja.

Elektroničko poslovanje ili E-business (engl.) sustav je izvršavanja svih elemenata poslovnih aktivnosti ekonomskog procesa elektroničkim putem, odnosno stvaranje dodatnih vrijednosti koristeći se ICT tehnologijama.

Elektronička tržišta su tržišta podržana tehnološkom infrastrukturom (osnovna infrastruktura je Internet) koja omogućuje razmjenu dobara i usluga u raznim fazama provođenja poslovnih transakcija.

Ekonomska ponuda podrazumijeva količine nekog dobra koje su proizvođači spremni proizvesti pri određenim cijenama istog dobra. Zakon ponude tvrdi da višoj cijeni nekog dobra odgovara, uz ostale neizmijenjene uvjete, veća ponuđena količina istog dobra. Vrijedi i obrnuto. Zakonu ponude podvrgnute su i individualna ponuda i tržišna ponuda.
Ekonomski rast je porast ukupnog outputa gospodarstva. Do rasta gospodarstva dolazi zbog rasta radne snage ili kapitalnih dobara, tehnologije i proizvodnosti po radniku. Ekonomski rast se mjeri stopom rasta na način, da se bruto domaći proizvod stavi u odnos prema broju stanovnika određene države, a izražava se kao GDP per capita, odnosno, GDP po stanovniku.

Financijska tržišta (u širem smislu) ili tržišta novca označava skup institucija i transakcija gdje se susreću se kupci i prodavači i na kojima odvija trgovina kapitalom. Dijeli se na:

• Tržište novca- uobičajeni apstraktni pojam za sveukupne kratkoročne novčane poslove, kojima financijske institucije (uglavnom banke) dolaze do dodatnih likvidnih sredstava, pozajmljuju svoje viškove rezervi ili trguju kratkoročnim vrijednosnim papirima.
• Burze - visoko organizirano i specijalizirano tržište gdje se prema strogo utvrđenim pravilima trguje raznim robama i uslugama. Posebice se trguje vrijednosnim papirima i međunarodnim/stranim valutama, zatim u manjem obujmu žitaricama, stokom, umjetninama, prehrambenim proizvodima (poput kave), raznom robom, poljoprivrednim proizvodima (poput cvijeća), plemenitim metalima (zlato, srebro, platina), energijom i energentima (poput električne energije, nafte i prirodnog plina),dozvolama za onečišćenje, uslugama i sl.
• Devizno tržište- tržište za razmijenu valuta koje je decentrilizirano i rasprostranjeno širom svijeta. Devizno tržište je najveće i najlikvidnije financijsko tržište na svijetu.

 

EURIBOR (eng. Euro Interbank Offered Rate) je referentna kamatna stopa koja se utvrđuje na europskom međubankarskom tržištu za valutu euro (EUR). Utvrđuje se dnevno od strane informacijskog sustava Thomson Reuters kao prosječna stopa po kojoj prvoklasne banke jedna drugoj u Eurozoni posuđuju neosigurana sredstva u EUR. Spomenute banke moraju zadovoljiti određene kriterije kako bi EURIBOR bio reprezentativan i odražavao stvarnu situaciju na tržištu novca. EURIBOR je javno dostupan na informacijskim sustavima Thomson Reuters i Bloomberg, te na internetskim stranicama kao što su primjerice: 

• www.euribor-ebf.eu
• www.global-rates.com
• www.euribor-rates.eu

 

Europski fondovi su financijski instrumenti za provedbu pojedine javne politike Europske unije u zemljama članicama. Navedene javne politike Europske unije, država članica i država kandidatkinja temelj su za određivanje ciljeva čije ostvarenje će se poticati financiranjem kroz EU fondove. EU fondovi su novac europskih građana koji se, sukladno određenim pravilima i procedurama, dodjeljuju raznim korisnicima za provedbu projekata koji trebaju pridonijeti postizanju spomenutih ključnih javnih politika EU.

Fiskalna politika se bavi načinima prikupljanja novca u državnu blagajnu i njegovog trošenja. Sastoji se od porezne politike i politike javnih rashoda. U vrijeme inflacije često se primjenjuje kontrakcijska fiskalna politika u vidu povećanih poreza i smanjenja javnih rashoda. U vrijeme depresije primjenjuje se ekspanzivna fiskalna politika u vidu smanjenja poreza i porasta javnih rashoda. Fiskalna politika utiče na prihode i potrošnju ljudi, pomaže u određivanju alokacije resursa između privatnih i kolektivnih dobara te utiče na poticanje investicija.
Diskrecijske mjere fiskalne politike:

• javni radovi - primjenjuju se kada je recesija duboka i dugotrajna, koriste se za izgradnju infrastrukture te zbog svog multiplikacijskog efekta. U kratkom roku se ne primjenjuju jer mogu biti generatori inflacije
• projekti javnog zapošljavanja - namijenjeni su kratkoročnom zapošljavanju nezaposlenih u javnom sektoru, a mana im je što se takvi radnici teško zapošljavaju u privatnom sektoru
• promjene poreznih stopa - u recesiji se porezne stope smanjuju dok se u inflaciji povećavaju. Nedostatak im je duga zakonska procedura oko njihovog donošenja
• automatski stabilizatori - instrumenti fiskalnog sistema koji djeluju trenutačno, a od njih su najznačajniji automatska promjena poreznih prihoda i transferna plaćanja

 

Hrvatska narodna banka središnja je banka Republike Hrvatske i sastavni je dio Europskog sustava središnjih banaka. Osnovni cilj HNB-a jest održavanje stabilnosti cijena, pri čemu HNB vodi računa i o stabilnosti financijskog sustava u cjelini. Hrvatska narodna banka vodi monetarnu politiku, upravlja međunarodnim pričuvama Republike Hrvatske, izdaje hrvatski novac - kunu, izdaje odobrenja za rad kreditnim institucijama, kreditnim unijama te institucijama za platni promet i elektronički novac te nadzire njihovo poslovanje. HNB također izdaje odobrenja za rad ovlaštenim mjenjačima. U ostvarivanju svog cilja i obavljanju svojih zadataka Hrvatska narodna banka samostalna je i neovisna, a izvješća o svom djelovanju podnosi Hrvatskom saboru.
U sklopu svojih aktivnosti Hrvatska narodna banka kontinuirano unapređuje pravni okvir i provodi aktivnosti usmjerene na kvalitetniju zaštitu potrošača iz svoje nadležnosti.
U nadležnosti Hrvatske narodne banke su:

• potrošači – korisnici usluga kreditnih institucija (banaka, štednih banaka i stambenih štedionica), 
• potrošači – korisnici usluga kreditnih unija koji su ujedno i njihovi članovi, 
• potrošači – korisnici usluga kreditnih posrednika koji sudjeluju u procesu ponude stambenih potrošačkih kredita te 
• potrošači – korisnici platnih usluga i imatelji elektroničkog novca.

Hrvatska narodna banka u sklopu provedbe politike zaštite potrošača nadzire i utvrđuje poštuju li institucije iz njezine nadležnosti važeće zakonske i druge odredbe o zaštiti potrošača, primjenjuju li dobre poslovne prakse te osigurava da se potrošačima transparentno pružaju točne i ažurne informacije. Pritom se u obzir uzimaju i prigovori koje potrošači podnose u vezi s postupanjem neke od institucija iz nadležnosti Hrvatske narodne banke, ali važno je naglasiti da to ne podrazumijeva rješavanje pojedinačnih prigovora potrošača. Hrvatska narodna banka također aktivno djeluje i na području financijskog obrazovanja i edukacije jer smatra nužnim da potrošač stekne i određena znanja koja su mu potrebna za razumijevanje ponuđenih informacija i donošenje informirane odluke u vezi s proizvodima i uslugama koje mu nude ili pružaju navedene institucije. Ispunjavanjem prethodno navedenih ciljeva Hrvatska narodna banka pridonosi i stabilnosti i efikasnosti financijskog sustava zemlje.

Javno privatno partnerstvo (JPP ili engl. PPP) je zajedničko, kooperativno djelovanje javnog sektora s privatnim sektorom u proizvodnji javnih proizvoda ili pružanju javnih usluga. Cilj javno privatnog partnerstva je ekonomičnija, djelotvornija i učinkovitija (uspješnija) proizvodnja javnih proizvoda ili usluga u odnosu na tradicionalan način pružanja javnih usluga. Međutim, diskusija oko sveobuhvatne definicije pojma «javno privatno partnerstvo» nije zaključena, obzirom da se JPP javlja u različitim područjima javne uprave, u različitim oblicima, s različitim rokom trajanja i s različitim intenzitetom.

Kamata je naknada u novcu za posuđena sredstva koje zajmoprimac plaća zajmodavcu. Kamatna stopa se pak izražava u postotku i smatra se cijenom novca ili kapitala koju zajmoprimac ili dužnik plaća zajmodavcu ili banci za privremeno korištenje ustupljenog novca ili kapitala.

Kredit je aranžman u kojem se zajmodavac, najčešće banka, daje novac ili imovinu zajmoprimcu, a zajmoprimac se obvezuje na povrat novca ili imovine, obično zajedno s kamatama, u nekom budućem trenutku i to na vrijeme. Općenito, zajmodavac preuzima rizik da mu zajmoprimac neće vratiti posuđeno ili da mu neće vratiti na vrijeme.

Likvidnost (eng. solvency, liquidity, njem. Zahlungsfähigkeit, Liquidität) je svojstvo imovine ili njezinih pojedinih dijelova koje se mogu pretvoriti u gotovinu dostatnu za pokriće preuzetih obveza. Likvidnost poduzeća nerijetko se definira kao sposobnost trgovačkog društva da pravovremeno podmiruje svakodnevne aktivnosti bez financijskih teškoća, odnosno mogućnost tj. raspoloživost financijskih sredstava da se ispune povučeni depoziti i druge financijske obveze prema dospijeću. U poslovnoj ekonomiji je likvidnost, uz rentabilnost, jedno od osnovnih načela upravljanja korporacijom u robno-novčanom gospodarstvu.

Ljudski kapital označava na području gospodarstva osobna znanja i vrlina u svijesti suradnika. Intelektualne i komunikacijske vještine, intelektualni kapital, praktične vještine i motivacija posebno se stječu tijekom obrazovanja, a pridonose stvaranju novih vrijednosti. U teoriji ljudskog kapitala na području narodnog gospodarstva ljudski kapital se smatra u smislu ulaganja u obrazovanje.

Monetarnom politikom kontrolira se ponuda novca od strane centralne banke, a sastoji se od politike ograničavanja novčane ponude (inflacija vodi do povećanja kamata) i od politike ekspanzivne novčane ponude (recesija vodi do smanjenja kamata). 
Glavni ciljevi monetarne politike:

• ekonomska likvidnost
• monetarna ravnoteža
• stabilnost domaćeg novca i njegovog deviznog tečaja

 

Monopol (grč. monos, jedan + polein, prodavati) u ekonomiji se definira kao trajna tržišna situacija gdje postoji samo jedan davatelj određene vrste proizvoda ili usluga. Osobina monopola je nedostatak gospodarske konkurencije za robu ili uslugu koja se nudi i nedostatak prihvatljive zamjenske robe. Podjela monopola na vrste prema nekoliko kriterija:
Prirodni monopoli - temelje svoju snagu na raspoloživosti prirodnih faktora kao što su neke rijetke rude.
Državni monopoli monopol - temelje svoju snagu na odlukama jedinice lokalne samouprave ili državnih tijela koje su samo jednom poduzeću dale pravo za obavljanje određene djelatnosti na nekom području. Primjeri državnih monopola u Hrvatskoj su HEP, Hrvatske vode, ZET i slično.
Licencni monopoli - svoju snagu temelje na intelektualnom vlasništvu,tj. na patentima i autorskim pravima.

Nematerijalizirani vrijednosni papir je elektronički zapis na računu vrijednosnih papira u kompjuterskom sustavu Središnje depozitarne agencije kojim se njegov izdavatelj obvezuje vlasniku ispuniti obvezu sadržanu u nematerijaliziranom vrijednosnom papiru. U javnoj ponudi (javna ponuda vrijednosnih papira je poziv na upis vrijednosnih papira upućen neodređenom broju osoba putem sredstava javnog priopćavanja) mogu se izdavati samo nematerijalizirani vrijednosni papiri.

Obrt je samostalno i trajno obav­ljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa Zakonom. Djelatnost obavljaju fizičke osobe sa svrhom postizanja dobiti, koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. 

Obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba. Pri obavljanju obrta dopuštena je svaka gospodarska djelatnost koja nije zakonom zabranjena. Obrti su u smislu Zakona o obrtu jesu:

• slobodni obrti za koje se kao uvjet za obavljanje ne traži stručna osposobljenost ili majstorski ispit,
• vezani obrti za koje se kao uvjet za obavljanje traži stručna osposobljenost ili majstorski ispit,
• povlašteni obrti koje obrtnik ili trgovačko društvo smije obavljati samo na temelju povlastice koju izdaje nadležno ministarstvo ovisno o vrsti obrta.

 

Obveznica je isprava koja sadrži priznanje postojanja neke obveze a služi vjerovniku kao dokaz, da je dužnik obvezu preuzeo. Obveznice mogu izdavati države, velike bankovne, prometne ili industrijske tvrtke a svrha izdavanja je prikupljanje sredstava, najčešće u značajnim iznosima. Obveznice, za razliku od Dionica, donose unaprijed utvrđenu kamatu. Obveznica je dužnički vrijednosni papir koji se izdaje s ciljem prikupljanja financijskih sredstava s unaprijed definiranim rokom povrata. Obveznica je, iz pozicije izdavatelja, alternativa bankovnom kreditu. Postoji mnoštvo vrsta obveznica, a glavne skupine (obzirom na novčane tokove) su: 

• kuponska obveznica, 
• obveznica bez kupona,
• anuitetska obveznica. 

Obzirom na izdavatelja, obveznice se mogu podijeliti na: 

• državne, 
• municipalne i 
• korporativne.

 

Opća uredba o zaštiti osobnih podataka – GDPR je jedinstveni skup pravila vezanih uz zaštitu osobnih podataka koji će se primjenjivati u svim zemljama Europske unije i koji će građanima EU osigurati jednaku raznu zaštite podataka, a poduzetnicima jamčiti pravnu sigurnost.

Oportunitetni trošak je ekonomski pojam vezan za teoriju izbora. Kako su resursi u ekonomiji oskudni, društva moraju birati između različitih mogućnosti (npr. u proizvodnji). Tako izborom jedne opcije propuštaju druge prilike. Oportunitetni trošak vrijednost je najbolje propuštane (neiskorištene) prilike, zajedno s njezinim posljedicama.

Potpore male vrijednosti (tzv. de minimis potpore) su potpore izuzete od prijave i kontrole Europske komisije budući da, s obzirom na iznos u kojem se dodjeljuju, nemaju učinke na tržišno natjecanje i trgovinu na unutarnjem tržištu EU. Ukupni iznos de minimis potpore koja se po državi članici dodjeljuje jednom poduzetniku  ne smije prelaziti  200. 000 EUR tijekom bilo kojeg razdoblja od tri fiskalne godine (izuzeće za sektor cestovnih prijevoznika: 100.000 EUR)

Potražnja podrazumijeva količine nekog dobra koje su potrošači spremni kupiti pri određenim cijenama istog dobra. Zakon potražnje će ustvrditi da ako je niža cijena nekog dobra biti će, uz ostale neizmijenjene uvjete (ceteris paribus), veća njegova potraživana količina i obrnuto. Zakon potražnje vrijedi za individualnu i tržišnu potražnju. Neke ekonomske sile su u stanju povećati ili smanjiti potražnju, odnosno pomaknuti udesno ili ulijevo krivulju potražnje i poznate su kao necjenovne odrednice ili "demand shifters" (engl.).

Proizvodnja je stvaranje jednog proizvoda kroz jedan ili više procesa s ciljem da se proizvod proda. Proizvodnja se može odvijati u privatnim domovima (kuhinjski stol i garaža), u manjim radionicama ili velikim tvornicama. Proizvodnja se može podijeliti prema vrsti proizvodnje. Vrste proizvodnje:

• Rukotvorine
• Industrijska proizvodnja
• Točno-Na-Vrijeme proizvodnja (eng. Just in time)
• Masovna proizvodnja
• Proizvodnja prema narudžbi
• Projektno orijentirana proizvodnja
• Proizvodna linija
• Serijska proizvodnja

 

Projekt je vremenski određena aktivnost s ciljem da se proizvede jedinstven proizvod, usluga ili rezultat. Za razliku od operacija, koje su neprekidne i mogu se ponavljati, projekti su vremenski ograničeni i jedinstveni. Projekti se poduzimaju na svim razinama organizacije i mogu uključivati od jedne osobe do više tisuća osoba u nekoliko različitih timova. Primjeri projekta su:

• Razvoj novog proizvoda ili usluge
• Reorganizacija strukture, kadrova ili stila organizacije
• Projektiranje vozila, građevine, i dr.
• Izgradnja novog pogona
• Primjena novog poslovnog procesa.

 

Solventnost je sposobnost poduzeća da u svakom trenutku novčanim sredstvima podmiri svoje dospjele novčane obveze. Solventnost je platežna sposobnost poduzeća, a utvrđuje se koeficijentom solventnosti.

Sudski registar
je aplikativni sustav koji sadrži vjerodostojne i ažurne podatke i isprave o subjektima upisa za koje je upis u registar propisan onim zakonima koji uređuju ustroj i djelovanje određene pravne osobe, a vode ga trgovački sudovi. Uvid u sudski registar omogućen je preko  internetske stranice: 
Sustav sudskog registra je složeni informacijski sustav koji širokopojasnom telekomunikacijskom vezom povezuje sve trgovačke sudove. Izravno je povezan sa centralnim OIB aplikacijskim sustavom, registrom godišnjih financijskih izvješća Financijske agencije, „Narodnim novinama“, sustavom e-Tvrtka, sustavom eSpis i sustavom za besplatnu pravnu pomoć.

Temeljni kapital formira se od uplati dioničara za dionice dioničarskog biznisa. Temeljni kapital i dionice moraju glasiti na nominalne iznose izražene u valuti Republike Hrvatske. Najniži je iznos temeljnoga kapitala kod dioničkog društva je 200.000 kuna. Društvo može izdati dionice s nominalnim iznosom ili dionice bez tog iznosa. Nominalni iznos dionice ne može biti manji od 10 kuna. Nominalni iznosi dionica koji su veći od nominalnog iznosa moraju glasiti na iznose koji su višekratnici 10 kuna. Udio u temeljnom kapitalu određuje se kod dionica s nominalnim iznosom odnosom njihova nominalnog iznosa i nominalnog iznosa toga kapitala, a kod dionica bez nominalnog iznosa brojem dionica. Prije upisa društva u trgovački registar, ako se ulozi uplaćuju u novcu, mora se uplatiti najmanje ¼ nominalnog iznosa svake dionice, a ako se dionica izdaje za viši iznos od nominalnog, tada se mora uplatiti i cijeli iznos koji prelazi njezin nominalni iznos.

Trgovačko društvo je samostalna gospodarska, tehnička i društvena cjelina u vlasništvu određenih subjekata, koja proizvodi proizvode ili usluge za potrebe tržišta, koristeći se odgovarajućim resursima i snoseći poslovni rizik, radi ostvarivanja dobiti i drugih ekonomskih i društvenih ciljeva. Trgovačko društvo je trgovac - pravna osoba, koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku ili bilo koju drugu djelatnost, radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu, a čiji su osnivanje i ustroj određeni Zakonom o trgovačkim društvima (NN 111/93., 34/99., 52/00, 118/03).

Vrijednosni papir predstavlja dokument kojim se dokazuje vlasništvo odnosno određeno pravo u gospodarskom odnosu. Pod vrijednosnim papirima danas se smatraju dionice dioničkih društava, industrijske i državne obveznice, investicijski certifikati o sudjelovanju u investicijama, rudarski kuksi i druge vrijednosnice kojima posluje burza. Vrijednosni papiri se kupuju i prodaju na burzovnom tržištu, a burze i državne ustanove (kao što su SEC u SAD) brinu se o njihovoj vrijednosti i valjanosti radi očuvanja svoga poslovnog ugleda i sigurnosti kupaca. Na burzama se ne mogu ili se ne bi smjeli pojaviti vrijednosni papiri tvrtki koji za njih nemaju pokriće u sredstvima i imovini. Vrijednosni papiri se kupuju da bi se zaradilo na temelju dividende i kamate ili na temelju njihove prodaje.