Digitalna Komora logoDigitalna Komora logo

Kakav je tijek postupka mirenja u okviru Centra za mirenje pri HGK?

Datum objave: 24. Listopad 2019.
Slika

Mirenje se provodi na način o kojem su se stranke sporazumjele, sve u okviru

Zakona o mirenju (NN 18/2011 i Pravilnika o mirenju (NN 142/2011). Po primitku prijedloga za provedbu mirenja, djelatnici Centra za mirenje stupaju u kontakt s protustrankom. Protustranci se prosljeđuje prijedlog za provođenje mirenja uz pismeni dopis koji sadrži opće informacije o mirenju. Protustranci se tom prilikom mogu proslijediti i drugi dokumenti koje je dostavio predlagatelj mirenja. Sve informacije koje su zaprimljene od strane predlagatelja prosljeđuju se protustranci, osim ako jedna od stranaka izričito ne zahtjeva suprotno. Pritom Centar za mirenje pri HGK nastupa kao posrednik koji pospješuje komunikaciju između stranaka, a u cijelom postupku zadržava svoju nezavisnu i nepristranu ulogu. Ako se stranke nisu drukčije sporazumjele, mirenje počinje prihvaćanjem prijedloga za pokretanje postupka mirenja. Ako se druga stranka u roku od 15 dana od dana kada je primila prijedlog za vođeneje postupka mirenja, ili u drugom roku za odgovor naznačenom u prijedlogu, ne izjasni o prijedlogu, smatra se da prijedlog za mirenje nije prihvatila.

Ako protustranka prihvati prijedlog za pokretanje postupka mirenja, sljedeći je korak imenovanje izmiritelja. Centar za mirenje ima Listu izmiritelja (NN 34/2010; 48/2011; 

155/2013), no stranke za izmiritelja mogu imenovati i osobu koja nije na navedenoj listi. Nakon imenovanja izmiritelja dogovara se datum i vrijeme održavanja mirenja, koje se održava u prostorijama Centra za mirenje. Na prvom zajedničkom sastanku izmiritelja i stranaka izmiritelj u pravilu daje riječ jednoj od stranaka, koja iznosi svoje viđenje spora, a potom isto pravo dobiva i druga stranka. Mirenje se može nastaviti u prisustvu obje stranke ili izmiritelj stranke može razdvojiti i održavati odvojene sastanke. Postane li u toku odvojenih sastanaka razvidno da bi se stranke mogle nagoditi, izmiritelj ih ponovno okuplja na zajedničkom sastanku, gdje stranke započinju konkretne pregovore o nacrtu sadržaja nagodbe. S vremenom se uloga izmiritelja mijenja od one aktivnog sudionika, koji stranke kroz razgovor pokušava navesti na realno sagledavanje spora, do pasivnog promatrača koji se povlači u trenutku kada postane razvidno da stranke razgovaraju na produktivan način. Osim toga, u praksi se često događa da izmiritelj postane osoba koja prenosi stranačke ponude i protuponude jer su stranke u pravilu sklonije razmotriti (protu)ponudu koju prenosi izmiritelj kao treća nezavisna i nepristrana strana. Mirenje se uspješno okončava sklapanjem nagodbe.